OMNIBUS

• O NAMA
• TIM
• RADOVI
  • Kazalište
    • I AM 1984
    • TRACKS
    • SPEECH!
    • FORECASTING
    • I’VE NEVER DONE THIS BEFORE
    • OUR DAILY PERFORMANCE
    • SCREENAGERS Vol.2
  • XR / Film
    • SLIPSTREAMING (u razvoju)
    • BESKRAJNI INVENTAR (u razvoju)
  • Radio
    • 1989
  • Izložbe / instalacije
    • ARHEOLOGIJA INTERNETA
• ISTRAŽIVANJE I EDUKACIJA
  • HEROJI U ČEKAONICI
  • ODRASTANJE NA EKRANU: NOVA EKOLOGIJA DJETINJSTVA
  • LABORATORIJ PAŽNJE
• PARTNERI
• DOGAĐANJA
• KONTAKT

INFO

O NAMA

Umjetnička organizacija Omnibus djeluje od 2013. kao produkcijska platforma na sjecištu izvedbenih umjetnosti i digitalnih tehnologija. Kroz produkciju, distribuciju, istraživanje i edukaciju razvija projekte koji se kritički bave digitalnom kulturom i novim medijima — njihovim utjecajem na svakodnevni život, percepciju i međuljudske odnose.

Organizacija producira i distribuira autorski rad Barbare Matijević i Giuseppea Chica, uz pomoć dugogodišnjih suradnika i partnerske organizacije Premier Stratagème u Parizu.

Tematizirajući posljedice digitalne revolucije na izvedbenost i pripovijedanje, Matijević i Chico u europskom su i svjetskom kontekstu prepoznati kao pioniri post-internetskih praksi u izvedbenim umjetnostima, a njihov je rad uvršten u niz teorijskih publikacija na tu temu. Radovi su im predstavljeni u više od 40 zemalja Europe, Azije te Sjeverne i Južne Amerike (Venecijansko bijenale, Centar Georges Pompidou, Guggenheim Bilbao i dr.), kontinuirano povezujući hrvatsku suvremenu izvedbenu scenu povezuje s međunarodnim kazalištima, festivalima i umjetničkim centrima.

Usporedno s kazališnom produkcijom i gostovanjima, Omnibus od 2022. razvija imerzivne prakse i XR projekte te ulaže u vlastitu tehnološku infrastrukturu koja spaja motion-capture, game engine i live stream tehnologiju. Oslanjajući se na intermedijalnu praksu usmjerenu na međudjelovanje virtualnog i fizičkog okruženja, organizacija za cilj ima kreativno i aktivno povezivanje umjetnika i publike u uvjetima sve izraženije digitalizacije kulturne industrije.

Poseban smjer djelovanja Omnibus razvija na sjecištu umjetnosti i mentalnog zdravlja — organizacijom radionica i javnih tribina o utjecaju digitalnih tehnologija na pažnju i psihičku dobrobit, osobito djece i mladih. 

Izmještajući umjetničke metode iz kazališta u širi društveni prostor — kao sredstvo za kritičko promišljanje i brigu o zajedničkoj dobrobiti — Omnibus svoju misiju prepoznaje u tezi J. G. Ballarda: predmet umjetnosti više nisu društveni običaji ni vidljiva svakodnevica; uloga umjetnika danas je osvijetliti stvarni svijet za običnu osobu — novi svijet koji su tehnologija i mediji iz temelja preobrazili.

TIM

Barbara Matijević

Barbara Matijević diplomirala je jezike i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a paralelno se obrazovala
u plesu i glumi u Hrvatskoj i SAD-u. Od 2003. razvija vlastite autorske projekte kao koreografkinja, redateljica i izvođačica, a od 2007. u stalnoj je autorskoj suradnji s Giuseppeom Chicom. Njezin nagrađivani rad istražuje utjecaj digitalne kulture na pripovijedanje kroz auto-fikcionalne predstave, lecture-performanse, koreografije i instalacije. Kao izvođačica radila je s nizom koreografa i redatelja u Francuskoj, Sloveniji i Belgiji, među kojima su Boris Charmatz, Joris Lacoste i Bojan Jablanovec. Na poziv lyonske Opere 2022. koreografirala je solo za solisticu Coralie Levieux u sklopu ciklusa Danser Encore. Gostujuća je predavačica na umjetničkim akademijama u Osijeku, Zagrebu, Helsinkiju i Singapuru, te nositeljica europskog certifikata iz Geštalt psihoterapije. Osnivačica je i umjetnička voditeljica UO Omnibus od 2013.

Giuseppe Chico

Redatelj, dramaturg i kreativni tehnolog, u kontinuiranoj autorskoj suradnji s Barbarom Matijević od 2007. Njegov interes je usmjeren na stvaranje novih oblika pripovijedanja spajanjem žive izvedbe s novim tehnologijama i emergentnim umjetničkim formama. Dosljedno interdisciplinaran pristup proširio je njegove kompetencije do uloge kreativnog tehnologa koji nadzire sve tehničke aspekte stvaralačkog procesa — snimanje, montažu, programiranje, interaktivnu naraciju, dizajn softvera i custom-made elektroničkih objekata te 3D animaciju. Oblikuje intermedijalni i tehnološki jezik Omnibusovih projekata, od integracije projekcija i internetskih sadržaja u živu izvedbu do produkcijskog pipeline-a koji povezuje motion capture i Unreal Engine.

Silvija Stipanov

Producentica i kulturna menadžerica s edukacijom u Londonu (Devising Theatre) i pri DeVos institutu za kulturni menadžment. Petnaest je godina radila u produkcijskom timu Kulture promjene Studentskog centra, pokrenula Ganz novi festival i niz godina programirala repertoar Teatra &TD, uz vođenje osam višegodišnjih europskih projekata (Program Kultura, Kreativna Europa). S Omnibusom surađuje u polju produkcije i distribucije.

Viktor Krasnić

Audiovizualni tehničar specijaliziran za projektiranje i vođenje audio-video i Show Control sustava za kazalište, film, televiziju i live evente, s iskustvom na velikim festivalima i produkcijama. S Omnibusom surađuje od samog početka kao tehnički direktor na svim produkcijama te kao tehnički voditelj turneja.

Tihomir Matijević

Kipar, doktor umjetnosti i redovni profesor na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Izlaže od 1998. na samostalnim i skupnim izložbama te je dobitnik više nagrada za kiparstvo, uključujući posebno priznanje AICA-e. Suosnivač je organizacije.

RADOVI

I AM 1984

I AM 1984 izvedbeno je predavanje u kojem Barbara Matijević pred pločom, poput predavačice, iscrtava mentalnu mapu jedne godine — one u kojoj su se održale Olimpijske igre u Sarajevu i Los Angelesu, Apple lansirao svoj prvi Macintosh, a šestogodišnja djevojčica nepovratno zaljubila u balet. Govoreći o sebi u trećem licu, izvođačica isprepliće osobnu biografiju s provjerenim i/ili krivotvorenim činjenicama iz svijeta politike, sporta, tehnologije i popularne kulture, gradeći pripovijest koja teče u pravilnim amplitudama između intimnog i globalnog. No ta koreografija činjenica, taj ples podataka po vertikali školske ploče, tek je dimna zavjesa vjerodostojnosti. Predstava ne pita jesu li informacije koje slaže u kontinuitet osobne povijesti istinite — pita što nam čine. Svaka činjenica djeluje uvjerljivo jer je uklopljena u priču, a svaka priča djeluje istinito jer je poduprta činjenicama: mehanizam koji je 2008. godine još izgledao kao duhovita izvedbena strategija, a danas ga prepoznajemo kao samu logiku informacijskog doba. Iz današnje perspektive, I AM 1984 djeluje gotovo proročanski — kao rana anatomija svijeta u kojem će dostupnost beskonačne količine podataka roditi ne više znanja, nego poplavu alternativnih istina, teorija zavjere i fake newsa, svijeta u kojem svatko iz istog rezervoara činjenica može sastaviti vlastitu, neoborivu verziju stvarnosti.

Naslanjajući se na orvelovsku jeku svoje naslovne godine, predstava pokazuje da za proizvodnju fikcije više nije potreban Veliki Brat: dovoljna je tražilica, malo asocijativne vještine i publika spremna povjerovati. A opet, I AM 1984 nije cinična dijagnoza — u njoj titra i nježnost prema potrebi da od raspršenih podataka sastavimo priču o tome tko smo. Upravo u tom procjepu, između manipulacije i iskrenosti, između dokumenta i konstrukcije, predstava predstava crpi svoju trajnu suvremenost.

Predstava I AM 1984 nagrađena je Posebnom nagradom žirija na Međunarodnom festivalu Infant u Novom Sadu 2008. Izvedena je na mnogobrojnim festivalima u Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Belgiji, Nizozemskoj, Južnoj Koreji, Austriji, Norveškoj, Srbiji i Švicarskoj.

Koncept, režija i tekst: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izvodi: Barbara Matijević
Produkcija: 1er stratagème, de facto
Koprodukcija: ZKM (Zagreb, Hrvatska)
Distribucija: 1er stratagème, Omnibus
Premijera: 7. ožujka 2008., ZKM (Zagreb, Hrvatska)
Trajanje: 50 minuta

TRACKS

Godine 1977. NASA je u svemir poslala dvije sonde, Voyager 1 i Voyager 2, da istraže vanjski dio Sunčeva sustava. Svaka od njih nosi pozlaćenu gramofonsku ploču sa zvukovima Zemlje — poruku namijenjenu mogućim izvanzemaljskim civilizacijama. Na snimkama su zvukovi prirode poput vjetra, grmljavine i valova, ali i životinjski glasovi, ljudski plač i smijeh, glazba različitih kultura, buka strojeva.

Kada bi čovječanstvo svake godine u svemir slalo novu ploču, koje biste zvukove odabrali da dočarate neki određeni trenutak povijesti?

U formi lecture performance-a, TRACKS slaže subjektivnu zvučnu sliku 1989. — godine obilježene padom Berlinskog zida. Od tisuća zvučnih isječaka koje su snimili anonimni korisnici interneta diljem svijeta predstava gradi zvučno putovanje kroz povijesne i zamišljene prostore. Odjeci koraka, lupanje vratima i stari budilnici prepliću se s političkom poviješću, lingvistikom, astrofizikom, ekologijom i umjetnošću, a sve to prati crtež koji izvođačica razvija na bijeloj ploči i koji se postupno pretvara u zvučnu razglednicu 1989. godine.

To je godina u kojoj cijeli svijet uči napamet melodiju Tetrisa, u kojoj riječ „drug” nestaje iz svakodnevnoga govora u Rumunjskoj, a glas zlatne krastače posljednji se put čuje u kostarikanskoj prašumi.

Sve što titra između 20 Hz i 20 kHz proizvodi zvuk. Svaki prostor odzvanja na svojoj vlastitoj, jedinstvenoj frekvenciji. TRACKS bilježi način na koji frekvencije Svjetske povijesti odzvanjaju u sjećanju pojedinca.

Predstava je izvedena u kazalištima i muzejima u Francuskoj (Festival d’Avignon, Centre Pompidou, itd.), Belgiji (Kaaitheater, BXL), Italiji (Triennale di Milano) i Hrvatskoj (MSU).

Koncept, režija i tekst: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izvodi: Barbara Matijević
Asistent dramaturgije: Saša Božić
Oblikovanje zvuka: Giuseppe Chico i Damir Šimunović
Izvršna produkcija: 1er stratagème i De facto
Distribucija: 1er stratagème, Omnibus
Koprodukcija: Kaaitheater / Bruxelles, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Festival Eurokaz / Zagreb, Art radionica Lazareti / Dubrovnik
Uz potporu: Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Grada Zagreba
Premijera: 8. listopada 2009., festival Spoken World, Kaaitheater / Bruxelles (Belgija)
Trajanje: 50 minuta

SPEECH!

Predstavu SPEECH! nastala je na poziv Kaaitheatera i Zaklade Siemens u sklopu projekta Staged Speeches — međunarodnoga projekta posvećenog političkom govoru. Autori predstave govoru pristupaju kao specifičnom relacijskom obliku. Govor je u prvome redu obraćanje — prostor obećanja i očekivanja između govornika i publike. Iako govor u predstavi nikada ne može biti „pravi” govor, kazališni „govor” također nastoji utjecati na publiku. Contrat de vérité (ugovor o istini) koji autor sklapa sa svojom publikom po svojoj je naravi posve drukčiji od odnosa između govornika i skupine slušatelja u „stvarnoj” situaciji. No je li uvijek zaista tako? U vremenu kada se politički život sve više odvija kao spektakl, granica između govorničke pozornice i kazališne scene čini se sve tanjom.

SPEECH! je niz kratkih govora održanih u vrlo različitim situacijama: izvršni direktor na 85. obljetnici tvrtke za proizvodnju mikrofona, profesorica semiotike na studentskim demonstracijama, načelnik policije u službenom radijskom obraćanju, gradonačelnik grada u kojem se događaju neobične pojave, naoružana žena zabarikadirana u trgovačkom centru… SPEECH! propituje društvo i svakodnevicu kao hipertekstualne naracije, u žanru ego-povijesti i suvremenih mitologija.

Koncept, režija i tekst: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izvodi: Barbara Matijević
Produkcija: Kaaitheater (Bruxelles) i Zaklada Siemens (München)
Koprodukcija: PACT Zollverein (Essen)
Izvršna produkcija: 1er stratagème i De facto
Distribucija: 1er stratagème i Omnibus
Premijera: 9. prosinca 2011., festival Performatik, Kaaitheater / Bruxelles (Belgija)
Trajanje: 60 minuta

FORECASTING

FORECASTING čin online surfanja svodi na ono najosnovnije — tijelo i ekran. Iz odnosa tijela izvođačice i laptopa proizlazi cijela predstava, a sav se materijal temelji na amaterskim snimkama s YouTubea.

Na praznoj pozornici izvođačica prolazi kroz stotine snimaka nepoznatih ljudi: tu su zaljubljenici u kuhanje, oružje i fitnes, kućni majstori i vrtlari, ali i samotne šetnje, intimne ispovijesti i prizori s ljubimcima. Svaka je snimka odabrana tako da odgovara mjerama ljudskog tijela, pa laptop prestaje biti puki rekvizit i postaje partner — čas maska, čas dvojnik, čas produžetak tijela koje ga drži. Izvođačica tim slikama odgovara glasom i pokretom, sve dok se granica između njezina tijela i neprestanog protoka slika polako ne raspline.

Tijelo se na pozornici udvostručuje — istodobno je ovdje i drugdje, prisutno i odsutno, ono samo i jedno od mnogih anonimnih web surfera. Ono što počinje kao komedija gotovo neprimjetno prelazi u nešto neobično i uznemirujuće.

FORECASTING je scenski portret naših online života i poetski ogled o tome kako digitalni alati neprimjetno mijenjaju našu percepciju, odnos prema stvarnosti, način na koji smo zajedno prisutni u svijetu. Predstava preuzima najstariji postupak znanstvene fantastike — pokazuje nam vlastiti svijet preobražen u nešto drugo. Ono što je 2011. bila projekcija, u međuvremenu nas je sustiglo.

FORECASTING je nagrađen Posebnom nagradom žirija na 56. izdanju Festivala MESS u Sarajevu. Predstava je izvedena u kazalištima, muzejima i na festivalima u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, Velikoj Britaniji, Češkoj, Portugalu, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Rumunjskoj, Mađarskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Austriji, Španjolskoj, Finskoj, Irskoj, Rusiji, na Cipru, u Švedskoj, Bugarskoj, Danskoj, Luksemburgu, Bosni i Hercegovini, Japanu, Kini, Singapuru, Ekvadoru, Peruu, Brazilu i Meksiku.

Koncept, režija, koreografija: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izvodi: Barbara Matijević (/ Charlotte Le May)
Video: Giuseppe Chico
Zvuk: Viktor Krasnić
Izvršna produkcija i distribucija: 1er stratagème, de facto, Omnibus
Koprodukcija: Kaaitheater (Bruxelles), UOVO (Milano)
Uz potporu: DRAC Île-de-France – Ministarstvo kulture Republike Hrvatske – Grad Zagreb – Institut français – udruga Beaumarchais SACD – PACT Zollverein (Essen) i Caos/Festival Terni (rezidencijalni program)
Premijera: 5. ožujka 2011., festival Performatik, Kaaitheater / Bruxelles (Belgija)
Trajanje: 45 minuta

I’VE NEVER DONE THIS BEFORE

Na YouTubeu postoji mnoštvo snimaka u kojima DIY entuzijasti digitalnog doba pokazuju predmete i naprave koje su sami izradili. Ti predmeti nisu na prodaju, a svrha im je često zagonetna. Tko bi kupio robotski rep od klavirskih žica ili pjevajuća origami-usta koja pokreću mali motori? Čemu sve to?

Pristupajući internetu gotovo antropološki, Giuseppe Chico i Barbara Matijević proveli su sate gledajući snimke tih neobičnih naprava i promatrajući njihove tvorce kako se kreću po vlastitim domovima — poput glumaca na pozornici koji izvode predstave dotad nedostupne svijetu.

Predstava I’VE NEVER DONE THIS BEFORE plod je tog istraživanja i posveta virtualnim zajednicama DIY amatera koje pokreće duh neformalnog i suradničkog učenja putem interneta. Na pozornicu donosi novu vrstu imaginarija, oblikovanu sve naprednijim tehnologijama. Razvijena oko devet predmeta nadahnutih stotinama snimaka, predstava skicira poetiku tih kućnih izvedbi i pruža uvid u našu kolektivnu maštu pod utjecajem tehnologije.

Pokretačka snaga izvedbe interakcija je između izvođačice i različitih DIY predmeta — robota, gadgeta i igračaka — nastalih kreativnim korištenjem analognih i digitalnih, visokih i niskih tehnologija. Autori te naprave promatraju kao izraz amaterskih kreativnih poriva koji su, po svojoj prirodi, blisko povezani s umjetničkim praksama. U svijetu u kojem su oglašavanje, prodaja proizvoda i politika postali najvažniji proizvođači fikcije, a granica između stvarnog i izmišljenog sve nejasnija, ono što je neformalno, slučajno i naizgled neučinkovito postaje prostor otpora. YouTubeu autori pristupaju upravo kao takvom bojnom polju — mjestu osporavanih značenja, suptilnih subverzija i otpora logici koja svaki sadržaj pokušava pretvoriti u proizvod.

Nastala sredinom 2010-ih, predstava danas djeluje i kao dokument vremena na samom rubu velike preobrazbe — YouTubea kakav je još bio blizak svojim počecima, prije nego što su ga algoritmi, kultura influencera, sponzorirani sadržaj i umjetna inteligencija posve preoblikovali.

Predstava je izvedena u kazalištima, muzejima i na festivalima u Francuskoj, Belgiji, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj i na Tajvanu.

Koncept i tekst: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izvodi: Barbara Matijević
Tehnička supervizija i programiranje: Ivan Marušić Klif
Tehnička asistencija i programiranje: Igor Brkić i Igor Petrović
Suradnja na animatronici: Matthieu Schönholzer
Dizajn objekata: Ivan Marušić Klif i Giuseppe Chico
Svjetlo: Florian Leduc
Zvuk: Viktor Krasnić i Giuseppe Chico
Zahvale: Martina Franić, Deborah Hustić, Frano Šoša, Makerspace Radiona (Zagreb), Elise Simonet, Delphine Hecquet, Andrea Navach
Produkcija: 1er Stratagème / Omnibus
Voditelji produkcije: Colin Pitrat / Les Indépendances i Štefica Bartolin / Omnibus
Koprodukcija: Kaaitheater (Bruxelles) i Ménagerie de verre (Pariz)
Rezidencija: Parc de la Villette, u sklopu umjetničkih rezidencija (Pariz), i Muzej suvremene umjetnosti (Zagreb)
Uz potporu: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb, DRAC Île-de-France, DICRéAM, Fondation Hermès, u sklopu programa New Settings

Premijera: 29. siječnja 2015., festival Performatik, Kaaitheater / Bruxelles (Belgija)
Trajanje: 80 minuta

OUR DAILY PERFORMANCE

Kako pasti bez ozljede ako imate više od 65 godina? Kako izoštriti svoje animalne instinkte? Kako učvrstiti partnersku vezu? Kako kod kuće vježbati samoobranu? Na internetu ćete pronaći stručnjake za ove i mnoge druge teme.

OUR DAILY PERFORMANCE nadahnut je YouTube tutorijalima: koristeći se materijalom iz stotina snimaka, autori B. Matijević i G. Chico zajedno s petero izvođača nude originalne, live korisničke priručnike za život u suvremenom društvu.

Autore ne zanimaju influencerske zvijezde, nego obični, anonimni korisnici — amaterski glazbenici, zaljubljenici u fitnes, stručnjaci za samoobranu. Okupljajući se oko zajedničkih praksi, oni stvaraju virtualne zajednice koje pletu zajedničke priče, otkrivajući složenu preokupiranost sigurnošću, tjelesnim zdravljem, uspjehom, grupnom dinamikom i ljubavnim odnosima.

OUR DAILY PERFORMANCE počiva na sempliranju i miksanju te goleme zbirke uputa od koje je sazdan YouTube. Ritmizirane trenucima usmenih objašnjenja i praktičnih pokazivanja, lekcije o tome kako optimizirati vlastiti život postupno prerastaju u složene metafore preživljavanja — pop-slavlje naših beskrajnih pokušaja da u svijetu punom opasnosti i neizvjesnosti pronađemo sigurnost i stabilnost.

Predstava je izvedena u kazalištima i na festivalima u Francuskoj, Indiji i Hrvatskoj.

Koncept i režija: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izvođači: Camila Hernandez, Nicolas Maloufi, Marie Nédélec, Shihya Peng, Pietro Quadrino
Tekst: Barbara Matijević i Giuseppe Chico u suradnji s izvođačima
Asistentica dramaturgije: Julie Valéro
Oblikovanje zvuka i svjetla: Stéphane Leclercq
Izvršna produkcija i promocija: Marion Gauvent
Administracija: Dantès Pigeard
Produkcija i distribucija: Premier Stratagème / Omnibus
Koprodukcija: Rencontres chorégraphiques internationales de Seine-Saint-Denis • ICI-Centre Chorégraphique National Montpellier-Occitanie / ravnatelj Christian Rizzo • Le Pacifique, CDCN-Grenoble • L’avant-Scène Cognac, scène conventionnée danse • La Villette – umjetnička rezidencija 2017. • La Place de la Danse – CDCN Toulouse-Occitanie • MA scène nationale – Pays de Montbéliard
Uz potporu: DRAC Île-de-France • ARCADI • Fondation Beaumarchais-SACD • ADAMI • Nouveau théâtre de Montreuil • MC93 Bobigny • La Briqueterie CDCN du Val-de-Marne • Le Carreau du Temple-Paris • Ministarstvo kulture i medija RH

Giuseppe Chico i Barbara Matijević dobitnici su spisateljske stipendije Zaklade Beaumarchais-SACD za rad na tekstu predstave.

Premijera: 01. lipnja 2018., Rencontres chorégraphiques internationales de Seine-Saint-Denis (Francuska)
Trajanje: 80 minuta

SCREENAGERS Vol.2

Izvedbeni format predstave SCREENAGERS Vol.2 na razmeđi je koncerta, predavanja i ispovijesti — pomalo nalik raspjevanom TED Talk-u. Predstava je posvećena generaciji koja nikada nije poznavala život bez interneta — generaciji odrasloj uz beskonačni scroll, obavijesti koje diktiraju ritam dana i algoritme koji znaju što ćemo poželjeti prije nas samih. Izvođačica nas vodi na lirsko putovanje kroz konfuzni svijet online iskustva, a publika u njega ulazi vlastitim mobitelom: telefon je ovdje ulaznica u igru i način da, ako to želite, postanete dio predstave. Svaka pjesma osvjetljava jedan kutak naših online života, a mjestimice i njegovu tamniju stranu gdje internet izranja kao neka vrsta moderne kletve: čudo bez kojeg više ne znamo, ali koje nas, dok obećava povezanost, tiho iscrpljuje i izolira.

Pjesme su oduvijek bile mjesto na kojem se čuva zajedničko iskustvo i premošćuju naraštaji — i upravo to SCREENAGERS Vol.2 nudi: svojevrstan DIY mjuzikl digitalnog doba, razigran i duhovit, ali nikad prodikujući. Predstava ne osuđuje internet niti ga slavi; radije s nama dijeli iskren registar sumnji i emocija, propitujući cijenu koju generacija odrasla na društvenim mrežama plaća za tu stalnu dostupnost i vidljivost. Pušta nas da sami osjetimo ironiju svijeta u kojem na dodir prsta imamo sve odgovore — ali onih o ljubavi, smislu i pripadanju i dalje nema.

Predstava je izvedena u kazalištima i na festivalima u Hrvatskoj, Srbiji, Portugalu, Njemačkoj, Francuskoj, Rumunjskoj, Sloveniji, Bugarskoj, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji i Crnoj Gori.

Koncept, režija i tekst: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izvodi: Barbara Matijević
Glazba: Nenad Kovačić
Tehničko vodstvo i zvuk: Viktor Krasnić ili Stéphane Leclerc
Voditelj svjetla: Saša Fistrić ili Andrija Santro
Animacija: Martina Livović i Giuseppe Chico
Video: Giuseppe Chico
Koncept i razvoj digitalne aplikacije: Pierre-Erick Lefebvre
Programiranje: Dubravka Špoljarić
Izvršna produkcija, distribucija i PR: Silvija Stipanov
Administracija: Lucas Pascaud
Produkcija: Umjetnička organizacija OMNIBUS • Premier Stratagème
Koprodukcija: Théâtre de Choisy-le-Roi, scène conventionnée art et création pour la diversité linguistique
Partneri: Muzej suvremene umjetnosti Zagreb • Ganz New Culture of Change • Zagrebački plesni centar • Centar KNAP – Teatar KNAP
Uz potporu: DRAC Île-de-France • Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske • Grad Zagreb • Europski program mobilnosti i-Portunus Houses

* Pilot-program i-Portunus Houses provodi se u ime Europske komisije, a provodi ga konzorcij organizacija koje su i same bile pioniri europskih programa kulturne mobilnosti. Pod koordinacijom Europske kulturne zaklade (Amsterdam), konzorcij i-Portunus Houses uključuje MitOst (Berlin) kao glavnog nositelja mobilnosti te Zakladu Kultura Nova (Zagreb) kao nositelja evaluacije i analize.

SLIPSTREAMING (u razvoju)

Slipstreaming je 3D web-show koji spaja game engine, motion-capture i tehnologiju prijenosa uživo. Projekt je pokrenut tijekom pandemije, u trenutku kada je živa izvedba bila prisiljena potražiti novi teritorij, i nastavlja se na dugogodišnje istraživanje autora o utjecaju digitalne kulture na tijelo, prisutnost i pripovijedanje. Iz te potrebe da se neposrednost izvedbe uživo prenese u virtualni medij nastao je hibridni format koji u sebi spaja vlog, animirani film, dokumentarac, videoigru i talk-show te u animirani svijet unosi spontanost izvedbe uživo.

U središtu je Sully — avatarica i vlogerica koju glumica animira u stvarnom vremenu. Naoružana crnim humorom i egzistencijalnom tjeskobom, Sully gradi virtualni svijet u kojem eksperimentira sa stvarnošću. Taj svijet isprva je tek golemo skladište nasred pustinje, koje ona puni povijesnim artefaktima i suvremenim tehnološkim gadgetima — nešto između Amazonova skladišta i muzeja, kao kad bi J. G. Ballard zamislio Mad Max distopiju i smjestio je u Louvre. Iz tih predmeta Sully postupno slaže alternativni 3D svijet koji se s vremenom širi izvan skladišta, na oceane i planine, i u kojem se realizam isprepliće s nadrealnim te zrcali njezine vlastite strahove vezane uz budućnost.

Svaki put kad zaroni u svoju rastuću zbirku, Sully na svoj kanal poziva gosta. Gosti se pojavljuju kao virtualni avatari koje animiraju stvarni ljudi — pisci, znanstvenici, aktivisti, umjetnici — a po želji mogu ostati i posve anonimni, što otvara prostor za iskrene razgovore kakve bi drugdje bilo teško voditi. Kroz njih Slipstreaming propituje iskustva gostiju u odnosu na tehnološke preokrete, ekološku krizu i društvene nejednakosti. Svaki se dijalog odvija unutar scenarizirane situacije koja se postupno preobražava — od svakodnevnog prema nadrealnom, komičnom ili tjeskobnom.

Slipstreaming je svijet u kojem publika može aktivno sudjelovati i koji u određenoj mjeri može oblikovati. Gledatelji mogu pokrenuti određene događaje i slati vlastiti sadržaj — zvuk, fotografije, video ili 3D objekte — koji se potom upliće u Sullyino skladište i u samu izvedbu.

Na taj način Slipstreaming nudi mogućnost da se dokumentarno utka u izmišljene svjetove — da se spontanost stvarnog, nenapisanog razgovora uhvati unutar zamišljenog prostora. Dijalog s gostima i publikom, ključni element Slipstreaminga, tako postaje pustolovina tijekom koje nastaju nove metafore, slike i perspektive. U tom se smislu cijeli projekt može čitati kao oblik poetskog internetskog aktivizma — onoga koji nastoji povezati online i offline svijet, graditi zajednicu i potaknuti stvarno djelovanje.

Tehnološki gledano, sve počiva na originalnom pipeline-u razvijanom posljednjih godina, a krajnji je format dvojak: s jedne strane to je animirana serija snimljena u stvarnom vremenu, a s druge kanal koji se uživo prenosi na Twitchu, YouTubeu i društvenim mrežama.

Slipstreaming je trenutno u fazi razvoja. Uz potporu francuskog CNC-a dovršen je prototip (proof of concept), a projekt se dalje razvija prema sljedećoj fazi predprodukcije.

Projekt je dosada predstavljen u sklopu sljedećih razvojnih programa: CPH (Kopenhagen) • XR Development Market – NewImages Festival (Pariz) • Bains numériques (Enghien-les-Bains) • IDFA DocLab Forum (Amsterdam)

Koncept: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izvedba: Barbara Matijević
Kreativni tehnolog: Giuseppe Chico
Produkcija: Premier Stratagème (Pariz) i Umjetnička organizacija Omnibus (Zagreb)
Prototip i motion-capture: GD Entertainment / Digital Kinetics (Zagreb)
Tehnička supervizija: Viktor Krasnić
Uz potporu: CNC • ONDA • Francuski institut • Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske • Grad Zagreb • Zaklada Kultura Nova

BESKRAJNI INVENTAR (u razvoju)

Beskrajni inventar eksperimentalni je film koji izrasta iz projekta Slipstreaming. Dijeli s njim istu tehnološku osnovu — vlastiti pipeline koji spaja motion-capture, Unreal Engine i animaciju u stvarnom vremenu — ali kreće u sasvim drugom smjeru: dok Slipstreaming počiva na spontanosti i prijenosu uživo, Beskrajni inventar zamišljen je kao zaokružen, meditativan filmski rad, u kojem se animacija snimljena motion-capture tehnologijom u postprodukciji spaja s igranim materijalom.

Polazište je jednostavno i snovito: sanjačica u svoj san poziva stvarnu osobu — francuskog psihoanalitičara, redatelja i teoretičara digitalnih svjetova Michaela Storu. Susreću se kao avatari unutar 3D animacije koja predstavlja beskrajno skladište ispunjeno svim predmetima koje je čovječanstvo ikad stvorilo. Lutajući njegovim hodnicima razgovaraju o iskustvu tijela u virtualnom prostoru, o odnosu podsvjesnog i digitalnog te o tome zašto je važno moći se igrati vlastitom slikom.

Razgovor nije unaprijed napisan. Obje osobe svojim avatarima daju glas, izraz lica i pokret, slobodne da u ponuđenim 3D okruženjima reagiraju spontano, bez zadanog narativa — istodobno glumci i igrači, sposobni upravljati slikom i njezinim značenjem. Neposredno upravljanje pokretima avatara, uz zaštićenost iza same maske avatara, rađa neočekivano prisnu intimnost između dvoje ljudi koji se fizički nalaze na različitim mjestima, a susreću u istom virtualnom prostoru. Vođeni vlastitim tjelesnim, proprioceptivnim doživljajem uronjenosti u sliku, glumci nalikuju sanjačima u zajedničkom lucidnom snu — snu čije dijelove mogu iznova odigravati u različitim ritmovima, trajanjima i ishodima.

Film nastaje kao odgovor na uvriježeno shvaćanje virtualnog kao nečeg lažnog i iluzornog, nasuprot fizičkom kao istinitom i stvarnom. Spajajući digitalnu sliku i 3D animaciju, Beskrajni inventar propituje tu pojednostavljenu podjelu i u prvi plan stavlja moć slike da odrazi mnoštvo mogućih stvarnosti — pristupajući mašti, osjećajima i osjetilnim iskustvima kao psihičkoj zbilji koja kroz medij 3D slike napokon dobiva vidljiv oblik.

Tu istu granicu film ispituje i formom. Uz animirani svijet, druga, digitalna kamera snima izvođače dok u mocap-studiju animiraju avatare. Umetnuta u animaciju poput bljeska déjà vu-a, ta slika djeluje kao tihi upad „druge stvarnosti” i naglašava krhkost granice između stvarnog i virtualnog.

Produkcija filma: Udruga za audiovizualna istraživanja 25 FPS (Zagreb)
Koprodukcija: Omnibus
Uz potporu: Hrvatski audiovizualni centar (HAVC)

1989

1989 je radiodrama nastala prema kazališnoj predstavi Tracks. Producirao ju je Hrvatski radio, a praizvedena je na Trećem programu 2013. godine.

Radiodrama je ušla u uži izbor radijskog natjecanja Grand Prix Nova Festival u Bukureštu (Rumunjska), a predstavljena je i na 4. Atenskom bijenalu – AGORA (Grčka).

Koncept i tekst: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Urednica: Tajana Gašparović
Izvedba: Barbara Matijević
Ton: Lana Deban
Redatelj: Mislav Brečić
Distribucija: Omnibus

ARHEOLOGIJA INTERNETA

Izložba · Maison des Métallos, Pariz, 2019.

Od 2007., samog početka njihova zajedničkog rada, radovi Barbare Matijević i Giuseppea Chica nastaju od materijala „iskopanih” na webu.

Archéologie(s) du Web taj rad po prvi put izlaže kao zbirku — niz priča i artefakata pronađenih na jednome od njihovih virtualnih nalazišta: YouTubeu. S pojavom YouTubea i prijenosnih uređaja za snimanje, dijelovi života koji su dotad bili isključeni iz dostupnih medija odjednom su postali vidljivi. Upravo zbog sklonosti amaterskih videasta da stvaraju nove metafore autori su YouTube počeli istraživati kao polje narativne proizvodnje — kao virtualni, kolektivni kazališni eksperiment.

Izloženi su predmeti nadahnuti videima iz svijeta uradi sam (DIY). Takve snimke obično pokazuju proces izrade — sa svim dvojbama i zastojima zbog kojih je tvorac negdje usput zatražio pomoć online. Neki su od tih predmeta poslije ušli u predstavu I’ve Never Done This Before (2015.); drugi tek čekaju svoj trenutak da stupe na pozornicu.

Među njima su robotski rep sastavljen od klavirskih žica, kaciga s tri kamere koja gledatelju seli oči na potiljak ili izvan tijela, maska za lucidno sanjanje sklepana od papuče i LED dioda, plinska maska s pojačalom glasa za ulične prosvjede, „hvatač duhova” napravljen od Xboxova Kinecta i infracrvene kamere… Svaki predmet dolazi sa svojom kratkom pričom o nepoznatom tvorcu — bezimenom izumitelju koji je negdje, sam u svojoj sobi ili podrumu, gradio nešto čemu smisao nije uvijek bilo lako odgonetnuti.

Izložba je nastala u sklopu mjesečne rezidencije Barbare Matijević i Giuseppea Chica u pariškoj Maison des Métallos. Na poziv Stéphanie Aubin autori su ondje po prvi put otvorili svoj „laboratorij” — onaj smješten u predsobljima weba i tisućama skrivenih soba YouTubea — i prekinuli uobičajeni ritam stvaranja i turneja kako bi s drugima podijelili svoj proces rada. Uz izložbu, rezidencija je uključivala i razgovore „oko digitalne vatre” s filozofima, piscima, psiholozima i povjesničarima umjetnosti, radionice tjelesnih praksi nadahnutih YouTube tutorijalima te dan posvećen utjecaju interneta na kazališno pismo.

Koncept: Giuseppe Chico i Barbara Matijević
Izrada predmeta: Ivan Marušić Klif, Igor Brkić, Igor Petrović, Matthieu Schönholzer, Giuseppe Chico
Produkcija: 1er Stratagème / Omnibus
Rezidencija: Maison des Métallos

Predmeti su realizirani uz potporu: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb, DRAC Île-de-France, DICRéAM, Fondation Hermès, u sklopu programa New Settings

ISTRAŽIVANJE I EDUKACIJA

HEROJI U ČEKAONICI

Edukativna radionica s Michaëlom Storom · 8. i 9. studenoga 2025., Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Dvodnevna radionica Heroji u čekaonici okupila je trideset stručnjaka — psihoterapeuta, psihologa, pedagoga, psihijatara i drugih praktičara iz područja mentalnog zdravlja — oko jednog od ključnih pitanja suvremenog odrastanja: kako razumjeti djecu i mlade koji prekomjerno posežu za digitalnim tehnologijama i kako im terapijski pristupiti. Vodio ju je Michaël Stora, francuski psiholog i psihoanalitičar koji već više od dva desetljeća istražuje kako digitalne tehnologije mijenjaju način na koji mislimo, osjećamo i povezujemo se s drugima.

Po obrazovanju psiholog i filmski redatelj, među prvima je u Europi videoigre i virtualne identitete počeo koristiti u terapijske svrhe. Godine 2000. osnovao je OMNSH (Opservatorij digitalnih svjetova u humanističkim znanostima), a 2020. i École des Héros (Školu heroja), program u kojem mladi koji se bore sa strahom od škole, socijalnom anksioznošću ili ovisnošću o videoigrama — a često posjeduju visoke intelektualne sposobnosti — uz podršku stručnjaka sami osmišljavaju vlastite igre. Savjetnik je francuskih ministarstava kulture, obrazovanja i mladih te čest gost domaćih i međunarodnih medija. Autor je niza knjiga, među kojima su Guérir par le virtuel (Izliječiti se virtualnim), Hyperconnexion (Hiperspojeni) i Psychanalyse des jeux vidéos et autres plaisirs numériques (Psihoanaliza videoigara i drugih digitalnih užitaka).

Radionica se temeljila na Storinom pristupu koji digitalni sadržaj ne promatra isključivo kao prijetnju, nego kao moguće sredstvo terapijskog rada. Kroz prikaz kliničkih vinjeta, Stora je pokazao kako virtualni svjetovi i slike mogu poslužiti kao prostor projekcije — način da se osvijeste unutarnji sukobi, emocionalne blokade, traume i pitanja identiteta, osobito kod adolescenata koji lakše komuniciraju kroz slike, igre i virtualne identitete nego riječima.

Heroji u čekaonici dio su trajnog rada Omnibusa na sjecištu umjetnosti, edukacije i mentalnog zdravlja, a uz radionicu je održana i javna tribina Odrastanje na ekranu: nova ekologija djetinjstva. Radionica je održana uz simultani prijevod s francuskoga, a ostvarena je uz potporu Veleposlanstva Francuske Republike u Hrvatskoj, Ureda za sufinanciranje RH, Zaklade Kultura Nova i Grada Zagreba, u suradnji s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar i Francuskim institutom.

Organizacija: Umjetnička organizacija Omnibus
Ideja, vođenje projekta i moderacija: Barbara Matijević
Voditelj: Michaël Stora
Suorganizator i domaćin: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

Uz potporu: Zaklada Kultura Nova • Grad Zagreb • Francuski institut u Zagrebu • Veleposlanstvo Francuske Republike u Hrvatskoj • Ured za sufinanciranje RH

Simultani prijevod: Euroteh kongres d.o.o.
Prevoditeljice (francuski – hrvatski): Nives Curić, Nuša Torbica

ODRASTANJE NA EKRANU: NOVA EKOLOGIJA DJETINJSTVA

 Javna tribina · 10. studenoga 2025., Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

Omnibus je u suradnji s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar organizirao i javnu tribinu posvećenu pitanju koje danas jednako zaokuplja roditelje, učitelje i stručnjake: kako internet, društvene mreže, videoigre i umjetna inteligencija utječu na iskustvo djetinjstva. Tribini je prisustvovalo osedamdesetak sudionika — psihologa, psihoterapeuta, učitelja, pedagoga, kulturnih radnika, studenata te roditelja i građana.

Razgovor je okupio četvero stručnjaka iz različitih područja: Michaela Storu, francuskog psihologa i pionira terapijskog rada s mladima i videoigrama; adiktologa dr. Luku Maršića (KBC Sestre milosrdnice); psihologinju dr. Marinu Kotrlu Topić (Institut Ivo Pilar, voditeljicu istraživanja DigiLitA o utjecaju digitalnih tehnologija na dobrobit djece); te prof. dr. sc. Nevena Ricijaša (Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet), voditelja „Alata za moderno doba”, prvog hrvatskog znanstveno utemeljenog preventivnog programa za rizična online ponašanja. Moderirala je Barbara Matijević, kazalisna redateljica i gestalt terapeutkinja.

Krenulo se od razlike između „prvog vala” interneta — onoga blogova, foruma i sporih modema — i današnjeg, algoritamskog interneta pametnih telefona i beskrajnih feedova, te od naglog porasta anksioznosti i depresije među mladima nakon 2010., koji Jonathan Haidt opisuje kao „veliko premrezavanje djetinjstva”. Odatle se otvorio niz tema: uloga igre i mašte u razvoju djeteta, roditeljska anksioznost kao nova norma, bihevioralne ovisnosti i promjena psihološkog profila adolescenata te pitanje prevencije i „antifragilnosti” — ideje da djeci treba i određena mjera frustracije i neuspjeha kako bi razvila otpornost.

Umjesto logike zabrane i traženja krivca, panelisti su istaknuli da tehnologija, korištena promišljeno, može biti i resurs — od Storine Škole heroja do programa koji kod djece grade kritičko mišljenje i samorefleksiju. Poseban je naglasak stavljen na ulogu imaginacije, fikcije i umjetnosti: svijet mašte nije tek opasno mjesto bijega, nego prostor u kojem djeca na simboličkoj razini istražuju emocije i identitet.

U završnom se dijelu razgovor okrenuo kolektivnoj odgovornosti — obitelji, škole, zakonodavstva — i potrebi za širim etičkim okvirom koji polazi od pitanja što uopće znači živjeti dobar život i koje vrijednosti želimo njegovati od najranije dobi. Umjesto pukog popisa opasnosti, tribina je otvorila pitanje onoga što kao društvo riskiramo izgubiti — sposobnost duboke pažnje, empatičnost, kreativnost, kritičko mišljenje — i kako te kvalitete aktivno njegovati. 

Tribina je održana uz simultani prijevod s francuskoga, a ostvarena je uz potporu Veleposlanstva Francuske u Zagrebu, Ureda za sufinanciranje RH, Zaklade Kultura Nova i Grada Zagreba, u suradnji s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar i Francuskog instituta.

Prisustvovali su predstavnici Hrvatske psihološke komore, Hrvatske komore za psihoterapiju i Ureda pravobraniteljice za djecu.

Organizacija: Umjetnička organizacija Omnibus
Ideja, vodjenje projekta i moderacija: Barbara Matijević

Panelisti: Michael Stora • dr. Luka Maršić • dr. Marina Kotrla Topić • prof. dr. sc. Neven Ricijaš

Suorganizator i domaćin: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

Uz potporu: Zaklada Kultura Nova •  Grad Zagreb • Francuski institut u Zagrebu • Veleposlanstvo Francuske Republike u Hrvatskoj • Ured za sufinanciranje RH

Simultani prijevod: Euroteh kongres d.o.o.
Prevoditeljice (francuski – hrvatski): Nives Curić, Nuša Torbica

LABORATORIJ PAŽNJE

Prostor zajedničkog istraživanja i prakse radikalne pažnje

Sve više živimo u stanju raspršene pažnje. Između notifikacija, kompulzivnog scrollanja, umora i krivnje, prati nas osjećaj da nikada nismo dovoljno prisutni — za druge, za vlastite misli, za svijet oko sebe.

A što ako otpor stalnoj distrakciji nije pitanje osobne discipline? Što ako rješenje nije digitalni detoks, bolja organizacija vremena ni još jedna tehnika za poboljšanje fokusa?

Laboratorij pažnje dugoročni je umjetničko-edukativni projekt koji pažnji pristupa kao kolektivnoj praksi — i mogućem obliku otpora. Otpora ekonomiji pažnje: onoj manipulativnoj digitalnoj tehnologiji koja nastoji svaki trenutak našeg života pretvoriti u nešto mjerljivo, predvidljivo i tržišno iskoristivo.

Posljedice tog sustava dobro poznajemo: porast nepismenosti, političku polarizaciju, sve veće stope mentalnih bolesti i samoubojstava, osobito među mladima. Manje je poznato da već postoji globalni pokret koji na to pokušava odgovoriti — aktivizam pažnje. Laboratorij je zamišljen kao prostor zajedničkog istraživanja unutar tih širih strujanja.

---

Radikalna pažnja kao oblik otpora

Projekt počiva na jednom uvjerenju: pažnja nije tek osobni resurs koji treba zaštititi. Ona je temelj zajedničkog života, brige jednih za druge i odnosa prema svijetu.

Pitanje koje postavljamo nije kako popraviti pažnju da bismo bolje funkcionirali unutar istih zahtjeva — nego kako se osloboditi stalnog pritiska produktivnosti, i bez straha pogledati raspršenost vlastitog unutarnjeg života. Jer iza suvremene opsesije pažnjom krije se jedna vrlo određena, industrijska predodžba: pažnja kao resurs kojim treba ovladati.

Želimo raspravu o “krizi pažnje” izmaknuti iz područja individualne discipline i premjestiti je u zajednički prostor — pitanja o tome kako danas živimo, kako smo prisutni jedni za druge i kakav odnos gradimo prema sebi i svijetu.

---

Kako je Laboratorij zamišljen

Laboratorij je dugoročan proces u dva dijela.

Prvi dio (lipanj 2026.) čine tri tjedna susreta. Kroz zajednička čitanja i razgovore upoznajemo teorijske, umjetničke i praktične temelje aktivizma pažnje — od kritike ekonomije pažnje do umjetničkih i kolektivnih praksi. Program se oslanja na tekstove i radove autora i umjetnica poput Natashe Dow Schüll, Shoshane Zuboff, Tima Wua, Jonathana Craryja, Yvesa Cittona, Bernarda Stieglera, Jenny Odell i Pauline Oliveros.

Drugi dio (nakon ljeta) nastavlja se iskustvenim i istraživačkim radom usmjerenim na jednu zajedničku temu, koju razvijamo prema interesima grupe. Pridružuju nam se umjetnici, znanstvenici i stručnjaci povezani s odabranim područjem. Program uključuje predavanja, zajednička čitanja, gradske šetnje, vježbe slušanja, umjetničke eksperimente i druge kolektivne prakse pažnje.

Naša je namjera razvijati razumijevanje i praksu radikalne pažnje — svih onih oblika prisutnosti koji se opiru komodifikaciji. Pritom se oslanjamo na umjetničke prakse, na filozofske, aktivističke i duhovne tradicije, te na mikroprakse koje pažnju ponovno povezuju s tijelom, prostorom i drugim ljudima.

---

Za koga je Laboratorij

Za ljude zainteresirane ne samo za jednu radionicu ili predavanje, nego za dugoročniji zajednički proces — prostor za zajedničko mišljenje, opažanje i istraživanje načina na koje danas želimo živjeti i biti prisutni jedni za druge.

Sudjelovanje je besplatno i otvoreno svima, bez obzira na prethodno iskustvo.

---

Autorice i suradnici

Laboratorij pažnje osmislila je i vodi Barbara Matijević (UO Omnibus) — kazališna i plesna umjetnica te diplomirana gestalt-psihoterapeutkinja, čiji rad tematizira digitalnu kulturu i društvene fenomene nastale kao posljedice interneta, u obliku izvedbe, instalacija, radijskih emisija i istraživanja.

Projekt se osmišljava i provodi u suradnji s kustosicom Ivanom Meštrov, uz potporu Umjetničkog paviljona u Zagrebu, Umjetničke organizacije Jagoda i Društva arhitekata Zagreba (DAZ).

Financijska podrška: Zaklada Kultura Nova · Grad Zagreb · Ministarstvo kulture i medija RH

PARTNERI

25 FPS 

Aerowaves

ASSITEJ

Digital Kinetics

Dom kulture na Sušaku

Društvo arhitekata Zagreba

Euroteh Kongres d.o.o.

Francuski institut u Hrvatskoj

Francuski institut u Sjevernoj Makedoniji

Francuski institut u Srbiji

GD Entertainment

Grad Zagreb

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar

Istarsko narodno kazalište

Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske

Moving Balkans

Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu

Teatroskop

Umjetnička organizacija Jagoda

Umjetnički paviljon u Zagrebu

Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

Veleposlanstvo Francuske Republike u Hrvatskoj

Voici Délice d.o.o.

Zagrebački plesni centar

Zaklada Kultura nova

DOGAĐANJA

PROŠLA DOGAĐANJA

KONTAKT

Umjetnička organizacija Omnibus

Vukovarska ulica 239/A

10 000 Zagreb

info@omnibusart.hr

FOTO / VIDEO / PRESS / BILJEŠKE

TIM

I AM 1984

Info ↑

TRACKS

SPEECH!

FORECASTING

I’VE NEVER DONE THIS BEFORE

OUR DAILY PERFORMANCE

SCREENAGERS Vol.2

SLIPSTREAMING (u razvoju)

BESKRAJNI INVENTAR (u razvoju)

1989

ARHEOLOGIJA INTERNETA

HEROJI U ČEKAONICI

ODRASTANJE NA EKRANU: NOVA EKOLOGIJA DJETINJSTVA

LABORATORIJ PAŽNJE

PARTNERI